in

Ispovjest Beograđanke koja je pobijedila koronu: “Obećala sam sinu da neću umrijeti”

Punih pet dana virus je vršljao u mom tijelu, igrao je užičko kolo u mojim plućima, pleo moravac po mojim sinusima, šetao u mojim očima, nosu, grlu, grudima, stomaku, mišićima, nervima, prije nego što sam legla na odjeljenje bolnice u Zemunu

Punih pet dana virus je vršljao u mom tijelu, igrao je užičko kolo u mojim plućima, pleo moravac po mojim sinusima, šetao u mojim očima, nosu, grlu, grudima, stomaku, mišićima, nervima, prije nego što sam legla na odjeljenje bolnice u Zemunu. To je 300 sati izgubljenog vremena, 300 sati prednosti za vanzemaljca koronu.

Znala sam da je u meni čim sam prvi put, sa temperaturom 40, otvorila ampulu “novalgetola”. Popila sam je, a gorčinu nisam osjetila. Ništa! Kad je sanitet iz Paraćina sa mnom na nosilima stigao u zemunsku bolnicu, prilaze doktori, sestre, svi pod maskama, vizirima, obučeni u skafandere. Čujem glas žene srednjih godina: “Dobro došla, mila”. Emocije gruvaju u srce, i pored borbe za svaki udah. Ovako izmorena, nemoćna, slomljena, ipak sam dobrodošla!

Dok oživljava trenutke borbe za smrtonosnim virusom, Snežana Tomić, medicinska sestra na Odjeljenju ortopedije Opšte bolnice u Paraćinu, u ispovijesti za “Novosti”, kaže da je dvadeset dana liječenja u KBC “Zemun” prošlo kao dva dana. Preživjela je golgotu i, ipak, uspjela u onom za šta se sve vrijeme molila – da preživi i ponovo zagrli svoju djecu. Ima ih četvoro. Osim najmlađeg, sina, ostali su već odrasli ljudi. Kćerka je pred porođajem, nosi blizance. Uspjela je. Dočekaće da postane srećna baka.

– U bolnici, sve vrijeme sam mislila na najmlađe dijete. Nikola ima samo šest godina, obećala sam mu da neću da umrem. Bože, molim te, ne dozvoli mi da slažem dijete! Sve vrijeme sam to imala u glavi dok sam preko maske udisala kiseonik. Svi su se u bolnici maksimalno trudili da me ne stave na respirator. Trudila sam se i ja, boreći se za vazduh. Poslije tri dana pojavio mi se dekubit na desnom boku, a saturacija (količina kiseonika u plućima) mi je varirala iz minuta u minut. Malo mi je pomoglo moje zdravstveno iskustvo, ali me je još više plašilo. Nedjelju dana kasnije, taman sam pomislila da je prošlo najgore, prokrvarila sam iz sinusa. Razorio ih virus, sestre kažu da toliko obimno krvarenje nisu vidjele u životu. Liptala mi je krv iz nosa, lila je niz grlo, ja gutam, ne mogu tako brzo da progutam koliko ona lije..

PROČITAJTE  Doktori iz Niša otkrili: Miris i okus se polako vrate, ali korona trajno oštećuje još jedno čulo

U bolničkom krevetu je, kaže, izgubila osjećaj za protok vremena. Kao da je sve stalo.

– I savladah, zahvaljujući mom bratu i divnom osoblju KBC “Zemun”, divnoj doktorki plemenitog srca Veroslavi Stanković. Ta divna žena nije me napuštala 24 sata. Bila je tu sve vrijeme za mene i mog brata koji je neprekidno zvao telefonom, bila je moje svjetlo na kraju tunela. Na svaku moju sumnju, nedoumicu, tugu i strah, na svako pitanje, dala mi je odgovor. Medicinski tehničari, sestre, sve su to mladi ljudi. Bilo ih je svega šestoro na više od sto pacijenata, a noge im zemlju ne dodiruju, taj rad je natčovečanski – naglašava ova žena borac.

Kad je poslije 21 dana iz Zemuna došla kući, djecu ipak nije smijela odmah da zagrli, iako je samo o tome sanjala. Provela je, po protokolu, još 14 dana u izolaciji. Uradila još jedan test na virus korona. Bio je negativan, pa je, od prije nekoliko dana, konačno – zdrava. Još nema dovoljno energije, osjeća se slabom i brzo se zamara, ali poslije takve pošasti, to je neizbežno.

– Kod mene je ova bolest bila strašna, strahovita borba za svaki udah! Ljudi moraju da znaju koliko je virus opasan i da budu obazrivi, da se previše ne opuste. Kao zdravstveni radnik, uvjerena sam da je najbitnije reagovati na prve simtome i testirati se na vrijeme – kaže Snežana.

Autor: Mirza D.

Nakon vijesti da se razvodi od Severine, oglasio se Igor Kojić misterioznom porukom

Najgore tetovaže svih vremena: Da li je moguće da je neko želio ovakvo nešto imati na tijelu?