in

Marko (13) je uradio sve da pomogne roditeljima: Video dječaka rasplakao majku, ali i region

Amaterski video zapis “Ovo je moj dom” trinaestogodišnjeg Marka Rajića iz Kikinde, učenika OŠ “Žarko Zrenjanin”, nikoga nije ostavio ravnodušnim

Amaterski video zapis “Ovo je moj dom” trinaestogodišnjeg Marka Rajića iz Kikinde, učenika OŠ “Žarko Zrenjanin”, nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Marko je u njemu, slikom i riječima, opisao šta se desilo 21. martovske noći, sat iza ponoći, kad je u požaru izgorio njegov dom, ali i dvije susjedne kuće. Dječak je u video zapisu napisao da su za kratko vrijeme ostali bez svega i izrazio želju “da pomogne roditeljima, da ponovo uđu u dom”.

Dječakov vapaj i muke njegovih roditelja, Olivere Rajić i Radomira Francuskog, nisu prošli neopaženo. Članice FB grupe “Mame Kikinđanke” inicirale su humanitarnu akciju koju su podržali mnogi ljudi dobre volje. U tihu Ulicu Alekse Dundića juče je stigao kamion sa gredama i daskama. Novac su donirali ljudi koji su na društvenim mrežama saznali za njihovu nevolju.

Pomoć stiže sa svih strana

Andraš Terek, autoprevoznik iz Kikinde, obezbijediće šljunak. Ushićeno govore da su u posljednja tri dana još neki ljudi ponudili konkretnu pomoć. Marko se nerado sjeća kobne martovske noći:

– Iz sna me je te noći probudila majka. Govorila je da je požar buknuo u komšijskom stanu. Zgrabio sam mlađu sestru Sanju (8) i izašao ispred ulice. Bili smo u pidžamama. Plakao sam. Bilo mi je teško da gledam uplakanu majku. Puno ljudi je pogledalo taj video, a evo Kikinđani su počeli da nam pomažu. Čak su se, kako mi je mama rekla, javili naši ljudi iz Beča – kaže Marko za portal Gradski online, dok je njegova majka Olivera pokušavala bezuspješno da zadrži suze:

– Kao da nam tih dana korona nije bila dovoljna. U susjednom stanu porodice Čeke, izbio je požar. Bez krova nad glavom ostali su oni, komšinica Irena Miklja i mi. Svega nekoliko minuta prije nego što je vatra buknula, kod komšija je bila policija. Čula se vika: “Požar, požar”. Izletili smo na ulicu, a u ranac sam uspela da stavim garderobu.

PROČITAJTE  Korona virus i imunološki sistem: Zagonetka koja i dalje muči naučnike

– Sina i kćerku smestili smo u policijski automobil i gledali kako vatrogasci pokušavaju da obuzdaju požar. Voda je uništila sve što nije vatra… Prvih desetak dana bili smo kod kćerke i zeta, a potom nam je komšinica Marija Bor ustupila prazan stan koji se nalazi do našeg. Hvala Mariji i njenom suprugu, ali i svim dobrim ljudima što nas nisu zaboravili – kroz suze priča Olivera.

Želja da se usele do Vidovdana zbog kćerke Sanje

Ona i suprug Radomir priželjkuju da se usele za mjesec dana do, kako kažu, Vidovdana:

– Tada je rođena naša Sanja. Imala je samo 800 grama i tumor na vratu. Dobri ljudi koji nam pomažu zaista su mi vratili vjeru u život i u bolje sutra. Treba nam još puno toga: cement, zidne i podne pločice, prozori, ulazna vrata…

– Puno nam pomažu moj brat, naš zet, Radomirove kolege sa posla iz JP “Kikinda”, komšije… Bojim se da nekog ne zaboravim, ali veliko hvala Slavki Francuski, Dragani Đenić, Evici Pajić, Heleni Hensi i svim “Mamama Kikinđankama”- u dahu nabraja Olivera.

Ni Ireni Miklji, čiji je stan takođe nastradao, nakon što se vatra proširila iz komšiluka, nije lako:

– Pretrpjela sam veću štetu. Kao što vidite, od kuhinje nije ostalo ništa. U stanu je u to vreme živeo stanar, dok sam ja bila u susednoj kući. Nisam pokretala akciju, ne znam ja to… Puno mi je srce, kad vidim da ima dobrih ljudi koji pomažu Oliveri i Radomiru – kaže Irena.

Nova otkrića: Stres ne utječe na pojavu bijelih vlasi na vašoj glavi

Bez vrlina: Marko Miljković nije mogao da se sjeti dobrih strana Lune Đogani