in

Nošenje maski obavezno je u pedesetak zemalja, u nekima su kazne rigorozne

Skromna maska za lice postala je univerzalni simbol pandemije koronavirusa i ključno sredstvo za njezino suzbijanje. No odakle one dolaze? Gdje su obvezne? Koliko koštaju?

Nošenje maske postalo je uobičajeno u većem dijelu istočne Azije od epidemije SARS-a 2002. i 2003.godine. Maska je postala “svakodnevni, rekreacijski, personalizirani predmet”, kaže medicinski antropolog Christos Lynteris.

U Japanu je nošenje maski poput hirurških uobičajeno tokom zime i u proljeće, u oba slučaja kao zaštita od zaraze za sebe i druge.

U Evropi je suprotno, ondje su maske rijetke. U Francuskoj, u skladu s postrevolucionarnim duhom prosvjetljenja, “građanin se u javnosti predstavlja otkrivena lica”, rekao je Le Mondeu antropolog Frederic Keck.

To se vidi i po tomu što ih mnogi Evropljani sada nose na neobičan način, ispod brade ili s otkrivenim nosom.

Dalje od Evrope, u Iraku se događalo da kupci koji izlaze iz dućana svoje maske daju onima koji se spremaju u njega ući.

 

Pravila i negodovanje

 

U pedesetak zemalja nošenje maski obavezno je svuda u javnosti. Druge ih zahtijevaju samo u određenim zonama, a treće samo preporučuju da ih se nosi.

U Ujedinjenim Arapskim Emiratima izlazak bez maske kažnjava se s 200 dolara, a u Čadu i s do 15 dana zatvora.

U američkom gradu Stilwateru u Oklahomi gradonačelnik je morao odustati od naredbe da se u prodavnicama nose maske jer su kupci, doživjevši to kao napad na svoje građanske slobode, počeli prijetiti prodavačima.

Austrijanci ih poslušno nose i u prodavaonicama i u javnome prijevozu.

Francuske su vlasti isprva samo preporučile da ih se koristi, no i to je izazvalo njihovu nestašicu.

 

Nedovoljna proizvodnja

 

Nabavka je predstavljala velik problem. Kina je, primjerice, proizvodila 50 posto globalnih potreba za hirurškim maskama i kad su se počeli nazirati razmjeri zaraze, odlučila je najprije se pobrinuti za svoje građane.

PROČITAJTE  SZO izdala saopćenje za Balkan. Situacija je loša, zabrinuti smo

“Jednom kad je potreba za maskama eksplodirala, država je zabranila kineskim firmama da ih izvoze”, kazao je David Guiho iz francuske firme za zaštitnu opremu Delta Plus.

No pošto je kineski izvoz nastavljen, potražnja je toliko velika da je došlo do nestašica od Italije preko Španije do Egipta.

“Malo smo se zanijeli s globalizacijom i mislili da će tokovi trgovine između zemalja uvijek biti nesmetani. U krizi smo ustanovili da se svako brine za sebe”, kazao je francuski ekonomist Stephane Billon.

 

Cijena

 

S obzirom na golemu potražnju i cijene su skočile u nebo. U Libanonu su, primjerice, maske bile 25 puta skuplje nego prije pandemije.

Dvije južnoafričke firme, Sicuro Safety i Hennox Supplies, morale su objašnjavati tamošnjim tržišnim regulatorima zbog čega su podigli cijene za hiljadu posto.

“U Iraku je jedno pakovanje hirurških maski stajalo između 2500 i 3000 dinara (oko 2 dolara), a danas stoji 30.000 dinara”, rekao je bagdadski apotekar Sajed Ali. Rast cijena izazvao je pojavu krivotvorenih maski na tržištu, ali i krađe iz bolničkih zaliha.

Kina je pojačala proizvodnju i od početka marta do kraja aprila izvezla više od 20 milijarda maski. Mnoge firme u svijetu prenamijenile su svoje uobičajene aktivnosti u njihovu proizvodnju.

Zaposlenici dvadesetak marokanskih firmi su, primjerice, zasukali rukave i proizvodili 10 miliona maski na dan, rekao je ministar industrije Mulaj Hafid Elalami.

Francuska država odredila je da maksimalna cijena maske može biti 95 centi, a talijanska 50 centi.

Marokanski kralj odobrio je posebne subvencije pa ih u toj zemlji prodaju za samo 8 centi.

I u Izraelu je država morala intervenisati kako bi cijene maski spustila za dvije trećine. Sada i ondje osnovni hirurški model košta oko 1 euro. Visoke cijene nagnale su mnoge širom svijeta na pravljenje maski kućne izrade od raznih materijala.

PROČITAJTE  U Kini vakcinisan rekordan broj ljudi u jednom danu

 

Iskoristi i baci

 

Mnoge zemlje nemaju jasne smjernice o tomu što učiniti s iskorištenim maskama. Ljudi ih često bacaju zajedno s kućnim smećem.

Francuska kompanija za recikliranje Citeo France savjetuje da se “maske i rukavice odlažu u čvrste plastične kese”. One trebaju biti dobro zatvorene, ostavljene preko noći i tek onda bačene u kante za smeće. Nadležne službe bi ih potom trebale odvesti na spaljivanje.

Nerijetko se mnoge iskorištene maske bacaju na cestu ili u prirodu. Hongkonški Greepeace se žali da se većinom bacaju po parkovima, a Kinezi su mnoge primijetili i na plažama, što je štetno jer mnoge maske sadrže polipropilen, materijal koji se razgrađuje desetinama godina u zemlji ili u okeanima, upozoravaju ekolozi.

Autor: D. K.

WHO upozorava: Mentalni problemi među evropskim adolescentima sve su češći

Rigorozne mjere: Francuska naređuje socijalnim medijima da uklone neke sadržaje sa stranica u roku jednog sata