in

Slatko, slano, kiselo, gorko…Okus koji najviše volite otkriva kakvo je vaše mentalno i fizičko zdravlje!

Svi težimo ka boljеm životu. Ukoliko ga ne uspijevamo ostvariti, imamo potrebu za slatkišima. Slano stimulira i pojačava sve želje, vodi ka hedonizmu, žudnji za osjetilnim užicima. Ljuto je povezano s otvorenošću, sklonostima uzbuđenju i stimuliranju, žudnjom za žestinom i brzinom u životu.

Prema Vedama i Ajurvedi, okusi i osjećaji su istovjetne sile na različitim ravnima postojanja. Zapravo, okusi su za tijelo ono što su osjećaji za um. Osjećaj u umu teži tome da u tijelu proizvede odgovarajući okus, isto kao što unošenje određenog okusa teži stvoriti odgovarajuće osjećaje.

Filigranska praksa ajurvede ima detaljno nijansiran pristup okusima i čulima, jer se iza naših potreba za određenim okusima može kriti emotivno ili mentalno stanje koje je potrebno korigirati.

Jedan od aksioma ajurvede je da nijedno pretjerivanje u čulima nije bez posljedica. Dominacija negativnih emocija, ali i nekog određenog okusa, vodi do razvoja bolesti. Povezanost osjećaja i sklonosti ka određenim okusima govori čemu težimo i što skrivamo unoseći određeni tip hrane.

Živimo u potrošačkoj civilizaciji, koja ciljano, marketinški naglašava potrebu za slanim i slatkim. Okruženje i obilje u nama dodatno stvaraju potrebe i želje za hranom i stvarima koje nam po pravilu nisu potrebne. Ukoliko obratimo pažnju, uočit ćemo tendenciju ka hedonističkom načinu života.

Često se eksploatira naša zdrava potreba za uživanjem i transformira se u grabljenje životnih zadovoljstava, odnosno, onoga što nam se predstavlja kao neophodno kako bismo bili sretni. Ovo buđenje hedonizma u nama stvara slani okus.

Ali, nakon probuđenih potreba i želja, dolazi i osjećaj zavisti – kada se usporedimo s drugima, shvaćamo da su mnogi u daleko boljim prilikama i mogu bolje zadovoljiti svoja čula nego mi. Tu otvaramo prostor za kiseli okus.

Dalje nas ovo putovanje vodi u nestrpljenje da zadovoljimo svoja čula, a ono rađa ljutnju, jer ih ne možemo dovoljno brzo i u dovoljnoj mjeri zadovoljiti. U nama tada dominira ljuti okus.

Ovaj trijumvirat ljutih okusa – slano, kiselo, ljuto – nas sada grije i mi smo ih spremni konzumirati i probavljati i na tjelesnoj i na psihološkoj razini. Naravno, sve je u redu dok god smo u stanju nabaviti dovoljno „hrane” za bilo koje od naših čula i osjećaj, kako bismo utolili tu glad.

Međutim, neke od tih artificijelno kreiranih želja neminovno ostaju nezadovoljene. Neispunjene i nezadovoljene, želje izazivaju gorčinu u nama.

PROČITAJTE  Odaberite sliku i saznajte što vam trenutno nedostaje u životu!

Psihologija okusa
Okus za kojim žudimo u danom trenutku može nam dosta reći o našim potrebama, kao i o disbalansima u organizmu. Ponekada je dobro zastati i promisliti o našoj potrebi za nečim, jer nam može reći i dosta toga o našem trenutnom psihološkom stanju.

Slatko je omiljeni okus i ljudi često posežu za slatkišima kako bi se osjetili zadovoljnije i ispunjenije, makar nakratko. Slatko je sinonim za zadovoljstvo, odnosno, zasićenost („slatki okus pobjede i uspjeha”).

Svi težimo ka boljеm životu. Ukoliko ga ne uspijevamo ostvariti, mi onda imamo potrebu za slatkišima. Pretjerano odavanje slatkom dovodi do njegovih negativnih aspekata – samozadovoljstva i lakomosti.
Kiselo na psihološkoj ravni predstavlja vanjsko traganje za prisvajanjem stvari. Kiselo predstavlja sklonost ka procjenjivanju stvari, kao i ka uvećavanju njihove poželjnosti. Time se uvećavaju i naše sklonosti i prohtjevi. Neispunjena očekivanja dovode do zavisti ili ljubomore.

Sjetimo se samo izraza „kiselo grožđe” koji se i koristi da objasni kako omalovažavamo nešto što nam je nedostupno i do čega ne možemo doći.

Slano je povezano s oduševljenjem životom. Slano stimulira i pojačava sve želje. Prekomjerno povlađivanje tom žaru i poletu vodi ka hedonizmu, žudnji za odavanjem svim čulnim užitcima koji su tijelu fizički dostupni.

Ljuto je povezano s otvorenošću, sklonostima, ka uzbuđenju i stimuliranju, a posebno sa žudnjom za žestinom i brzinom u životu. Prekomjerno uzbuđenje i pretjerano stimuliranje dovode do nadražljivosti, nestrpljenja i ljutnje (zajedljiv jezik, osoba koja se lako ljuti i sve kritizira ili „oštar odgovor”).

Gorko je simbol nezadovoljstva i izaziva želju za promjenom. Kada moramo progutati neku „gorku pilulu”, njena gorčina razvija naše samoobmanjivanje i prisiljava nas da se suočimo sa stvarnošću. Previše razočaranja dovodi do frustriranosti, koja vodi organizam u ogorčenost.

Jad, patnja i nesreća su također gorki. Gorko u malim količinama potpomaže ravnotežu svih ostalih okusa u tijelu. Kao što nas umjereno nezadovoljstvo sobom ili svojom situacijom nagoni na promjenu, tako i gorko širi kanale koji su suviše suženi, umanjujući time kapha došu.

PROČITAJTE  VOZAČI ZAUSTAVLJALI AUTA ZBOG SMIJEHA Natpis na štandu u Hercegovini kruži Balkanom

Oporo predstavlja introvertnost, težnju ka izbjegavanju uzbuđenja. Pretjerana introvertnost dovodi do nesigurnosti, tjeskobe i straha. Oporost izaziva skupljanje, što nas navodi da se „smežuramo kao suha šljiva” i steže „hladnu, koščatu ruku straha”, najčešće oko grla.

Ko šalje informacije tijelu?
Potreba za određenim okusima i pretjerano uživanje u njima obično se zanemaruju i previđaju. Ipak, prema ayurvedi, negativne emocije – ljutnja, krivnja, brige, strahovi – kreiraju pogrešne informacije koje šalju našoj fiziologiji. Naša tijela zatim žude za određenim okusima. Budući da imamo jaku potrebu da zadovoljimo svoje žudnje, mi dalje potičemo neravnotežu, umjesto da je uočimo i otklonimo.

Kada su naši duh i tijelo u ravnoteži, sva čula su usklađena, kao i naše potrebe za okusima. Tek tada smo u stanju zdravlja i na pravi način možemo uživati u životu.

Naše zdravlje najviše ovisi o ravnoteži ili skladu uma i životne energije organizma. Uvijek je samo pitanje tko vodi i dominira. Vidimo li život i sebe očima zamagljenim brigama, krivnjom ili strahom i ili pak s poštovanjem, vjerom i divljenjem?

Ayurveda smatra da cjelokupnom prirodom upravljaju tri osnovna organizacijska principa, koji se nazivaju doše. Doše su prisutne u svim formama i procesima u prirodi, ali igraju i ključnu ulogu u svim aspektima odnosa unutar našeg tijela i duha, kao i vanjske sredine.

Kod svakog čovjeka prisutne su tri doše: vatha doša – predstavljena kretanjem, pitta doša – predstavljena energijom metabolizma i kapha doša – predstavljena silom koja pomaže organiziranje strukture materije.

Doše su u svakom čovjeku ravnomjerno raspoređene, a poremećaj njihovog odnosa prvi je predznak bolesti i narušavanja ravnoteže u sistemu duh – tijelo. U ayurvedi i TKM, pored pulsne dijagnostike postoji nekoliko metoda kliničkog pregleda, koji uključuju pregled urina, stolice, jezika, govora, očiju, noktiju i općeg energetskog pregleda aure, energetskih centara, ali i energetskih kanala, na temelju čega se dobiva slika stanja cjelokupnog organizma.

Moguće je i energetsko reprogramiranje memorije organizma, koje se koristi kao metoda koja doprinosi u obnavljanju njegove ravnoteže. Ono pomaže da se svi aspekti osobe vrate u ravnotežu i da se odatle ponovo uspostavi najveća dobrobit ili zdravlje na svim razinama.

PROČITAJTE  Nakon 50 dana napuljski pizzajoli ponovno prave pizze

Kroz puls dijagnostiku ponire se duboko u fiziologiju i uzrok bolesti, u poremećene odnose tri doše. Na ovom saznanju temelje se svi daljnji tretmani. Cilj je da se trenutni disbalans vrati u stanje ravnoteže s kojim je svatko od nas rođen.

Emocije ne nastaju iz vedra neba, već su u vezi s načinom na koji prosuđujemo ono što nam se događa. Ove reakcije dovode do fizioloških poremećaja i ispoljavaju se raznim fizičkim simptomima.

Kao što fizičke bolesti utječu na naše raspoloženje i provociraju naš strah ili brigu, mnogi psihološki problemi se ogledaju u našim tijelima.

Kada veza um – tijelo počne mijenjati svoju harmoniju zbog neugodnih emocija, negativnih osjećaja, niskog samopoštovanja i stresnih situacija, to dovodi do pojave raznih psihosomatskih bolesti.

One se smatraju fizičkim poremećajima čiji uzrok je u dubokoj vezi s psihološkim faktorima. Govoreći o psihosomatskim simptomima, govorimo o tjelesnim tegobama za koje često ne postoji adekvatna medicinska dijagnoza. Sve naše negativne emocije se urezuju u memoriju našeg tijela, gdje i ostaju. Tamo kvare savršenu organizaciju svih funkcija i procesa u našem organizmu.

Postoji nekoliko načina ispoljavanja poremećaja ili sličnih fizičkih promjena, koji su povezani s psihološkim faktorima:

Digestivni problemi – razdražljiva crijeva ili poremećaji stolice i probave. Ovi problem su obično povezani s bijesom, ljutnjom, agresijom ili strahom.

Kardiovaskularni problemi su povezani s euforijom, uzbuđenjem, preosjetljivošću ili nervozom.

Respiratorni problemi su povezani s depresijom, gušenjem emocija i anksioznošću.

Endokrini problemi – funkcioniranje endokrinih žlijezda obično je povezano s poremećenom emocionalnom neravnotežom, što osjećamo kao zabrinutost, sumnju i ljubomoru.

Genitourinarni problemi su povezani sa strahom, nedostatkom samopoštovanja, stidljivošću.

Dermatološki problemi su povezani s teškoćama u komunikaciji, posebno kada želimo nametnuti svoju riječ, vlast i kontrolu nad drugima.

Suštinsko pitanje nije koju bolest imamo, već kakva je ravnoteža i snaga, a kod koga se ispoljavaju poremećaji sklada doša.

ŠOK PRIZNANJE RADE MANOJLOVIĆ Pokušala je da me siluje, prvo me pipkala, pa onda uletila u WC…

Mračne tajne u vezama: Ovan puca od ljubomore, Djevici nemoguće udovoljiti!