Jedno stravično “ubistvo iz časti” je na brutalan način demonstriralo koliko je nužna reforma zastarjelog pravnog sistema u Iranu. Ali moćni protivnici modernizacije blokiraju taj proces.
Jedno selo na sjeveru Irana je krajem maja bilo poprište stravičnog takozvanog „ubistva iz časti”. 37-godišnji Reza Ashrafi odrubio je glavu svojoj kćerki. I dok brojne slične slučajeve porodice uspiju zatajiti, ovaj je ipak izazvao veliku pažnju na društvenim mrežama i kod tradicionalnih medija.
14-godišnja kćerka počinitelja tog zločina, Romina, kradom je napustila porodičnu kuću zajedno s jednim 29-godišnjim muškarcem. On je kasnije tvrdio da je u to dijete bio zaljubljen već pet godina. Rominina obitelj im je zabranila vjenčanje. Udaja 14-godišnjakinje bi bila moguća uz pristanak oca.
Pet dana nakon Romininog bijega policajci su uhvatili par i vratili djevojčicu njezinom ocu. Sudeći po medijskim izvještajima, nakon toga su se stvari razvijale ovako: Rominina majka je u kući čula kako njezin muž od kćerke traži da se ubije – inače će ju on ubiti. Majka ništa nije poduzela kako bi spasila Rominu. A nakon brutalnog ubistva te djevojčice, rodbina je u ime „časnog” oca organizirala njezin pokop.
Apsurdni šerijatski zakoni
Za žene u Iranu i u Saudijskoj Arabiji vrijedi jedna te ista stvar: one se smatraju „nesamostalnima”, osobama o kojima se neko „brine” – i to zbog zakona koji počivaju na šerijatskom pravu.
Sve važne odluke donose njihovi očevi ili muževi, pa čak i u vezi života i smrti. U islamskom kaznenom zakonu u Iranu na snazi je načelo osvete. A to znači: ukoliko jedna žena postane žrtva nekog zločina, onda otac odlučuje što očekuje počinitelja – osveta (a to je često smrtna kazna) ili pomilovanje.
Koliko je taj sistem apsurdan, najbolje pokazuju slučajevi poput ovoga – ubica djevojčice je istovremeno i osoba koja bi trebala odlučiti o pomilovanju ili osveti. I tu pravosudni sistem u potpunosti zakazuje. Rominin otac Reza Ashrafi se, kako javljaju iranski mediji, prije tog čina informisao kod jednog advokata kakva ga kazna očekuje. I dobio je informaciju: između tri i deset godina zatvora.
Ashrafi pritom nije jedini otac koji je „iskoristio” tu rupu u iranskom pravosuđu. Sudeći po rezultatima jedne studije Iranske policijske akademije, u regijama na zapadu i jugu Irana, tamo gdje tradicija igra veliku ulogu, udio takozvanih „ubistava iz časti” u broju svih počinjenih ubistava je i do 45 posto.
Stravičan kodeks
“U nekom tradicionalnom društvu je pristojnost najvažniji kapital jedne žene”, objašnjava iranska novinarka Mahrokh Gholamhosseinpour. “Muškarca čija žena ili kćerka nisu pristojne ovo društvo odbacuje, ponižava i ignoriše.” Gholamhosseinpour je nekoliko godina istraživala „ubistva iz časti” u Iranu. „Sjećam se jedne djevojčice po imenu Ala, iz jednog sela na jugu Irana. Njena majka mi je rekla da ju je, dok je čuvala ovce, silovalo nekoliko muškaraca iz jednog drugog plemena. Kad su je polumrtvu donijeli natrag u selo, brzo je pala odluka da se mora ukloniti.”
U mnogim slučajevima otac ili djed nalog za ubistvo „obeščašćene” djevojčice daju njenom bratu ili nekom rođaku. Nakon zločina on onda preuzme odgovornost ili pomiluje počinitelja. „Kod većine takozvanih ubistava iz časti nema žalbe tužitelja ili skrbnika. A ubicu se brzo pušta na slobodu, uz pristanak obje strane”, zaključila je Gholamhosseinpour. Ona danas živi u SAD-u. Rominin bijeg, odnosno otmica vjerovatno ne bi bila okončana njenim ubistvom u slučaju da su ona i njena porodica stanovali u nekom velikom gradu, kaže ova stručnjakinja.
Konzervativni otpor reformama
Rominina sudbina je uznemirila iransko društvo, i to ne samo korisnike društvenih mreža. Gotovo sve iranske novine su izvještavale o ubistvu 14-godišnjakinje. Predsjednik Hassan Rohani od svog je kabineta zatražio da se konačno pobrine oko zakonske reforme kako bi se ubuduće strožije kažnjavalo nasilje u ime navodne „obiteljske časti”.
